Cijeli život se bavim satovima, i moram priznati da volim ovaj posao i satovi me ispunjaju. Smiruje me rad sa njima, volim rad s malim šarafićima, na kraju se posao koji volim kompenzira s novcima, susrećem se sa svakakvim ljudima te me veseli kontakt s ljudima.
Što se tiče samog poslovanja, nekada su cijene bile malo veće i duže se čekalo, a danas se u industriji satova događaju neke čudne stvari. Događa se to da se firme koje se bave satovima zatvaraju. Ima previše kopija jer je Kina uništila naš posao, ima previše dupljaka na tržištu pa se boje davati i dijelove i servise. Događa vam se da jedna Omega ili jedan Rolex rade svoje in-house servise jer se boje da ih nećete zloupotrijebiti. Prije niste mogli uvesti dijelove, sve se dugo čekalo, a danas te firme ne žele dati svoje proizvode na tržište da ih se ne bi kopiralo. Čak moramo vraćati dijelove koje zamijenimo da se vidi da smo mi to zamijenili. Veliki problem predstavljaju ovi koji ne poštuju autorska prava, kopiraju i slično.
Budilice od satova su pale na tržištu i više ih nema svugdje za kupiti. Mobiteli su preuzeli ulogu budilica i sada su klasični satovi za taj dio i ulogu u našim životima postali nepotrebni.
Postoje muškarci kolekcionari koji sakupljaju satove, drugi ljudi imaju satove jer ih čuvaju kao neku uspomenu. Ponuda satova prije je bila drugačija nego danas i onaj kod koga su se satovi prodavali morao je imati dozvolu da prodaje taj sat i da ga uveze. Bilo je pet ili šest brendova u našem dućanu i oni su se prodavali. To su bili švicarski satovi donje niža klase kao Areta ili Omikron, onda idemo na srednju klasu kao Marvin i na kraju imamo visoku klasu kao što je Omega.
…