Prije neki dan me prijateljica na kavi pitala je li bi ju otpratila i pomogla u kupovini sata, na što sam ja odmah pristala. Otišle smo u jedan fini dućan koji je u gradu najpoznatiji po izboru dobrih satova. Čim smo ušle prišla nam je jedna vrlo sređena prodavačica i priupitala nas je li gledam nešto posebno i je li u pitanju poklon za nekoga.
Naravno moja prijateljica se odmah pohvalila da je sama sebi došla kupiti sat i da bi voljela pogledati nešto po izboru prodavačice. Prodavačica nam je na stol iznijela jednu lijepu policu punu prekrasnih ženskih satova. Dugo smo ih promatrale, no mojoj se prijateljici nije svidio niti jedan!
Nakon nekog vremena prodavačica nas je još pitala detaljnija pitanja i zatim nam je donijela novu policu, no ovaj put su na njoj bili samo muški satovi. Obje smo se iznenadile, kako to dan nam nudi ovakav izbor? Zar muški satovi pristaju ženskoj ruci, priupitale smo ju? Kako da ne, odgovorila nam je spremno ona s protupitanjem – zar mislite da su muški satovi samo za muškarce?
Pa, zaista, pogledale smo se obje. Mislile smo da su muški satovi nekako ekskluzivno zamišljeni za muškarce. Nije nam palo na pamet da bi oni itekako mogli biti dobar izbor i za žensku, finiju ruku. Zatim smo pažljivo počele proučavati ponuđeni izbor.
I stvarno, mojoj prijateljici su se svidjeli muški satovi. I to ne jedan, već čak njih nekoliko! Kakvo otkriće! Tko bi rekao, ali muški satovi izgledaju tako dotjerani i fini. Nekako su ti muški satovi bili puno bolji izbor nego ženski satovi.
Na kraju odabrala je jedan jako lijepi sat koji joj je vrlo pristajao. Tako je bio lijep! Taman za nju. Prošetale smo još malo po gradu čisto da si ona razbistri misli i nakon kratkog vremena ona se definitivno odlučila upravo za taj sat…
…